Svensk ordbok 2009, webbversion

jojka [jåj`ka] verb ~de ~t jojk·ar●sjunga jojk musikjojka (ngt), jojka (om ngt/SATS)sedan 1747av samiska juoikat ’sjunga; jojka’ Subst.:vbid1-198624jojkande, vbid2-198624jojkning