Svensk ordbok 2009, webbversion
gemination
[
gemina∫o
´
n
]
substantiv
~en ~er
gem·in·at·ion·en
●
förlängning av språkljud
särsk. konsonant
språkvet.
gemination (av ngt)
sedan 1845
av lat.
gemina
´
tio
’fördubbling’